psihoterapija

...jako puno stvari se izdešavalo u mom životu u zadnjih godinu i po, da budem iskrena, uglavnom su to bile lijepe stvari:) Osjećam potrebu da napišem par riječi, ali ni sama ne znam odakle bih počela:) Moram priznati da sam poželila svoje drage blogere i za sve one koji su se pitali gdje sam (a ima ih puno hihihihi:), samo da javim, živa sam, hvala Bogu zdrava sam i sretna sam:))) Danas ću samo svima čestitati novu godinu, a onda slijede prave priče i izvještaji! PUNO ZDRAVLJA, SREĆE, PARA I SRETNU NOVU 2010 GODINU ŽELI VAM VAŠA VAGA!!!

Kada sam odlazila iz Sarajeva, bukvalno mi je bilo muka od svega i samo sam željela da sjednem u avion i odletim. Međutim, kako vrijeme odmiče i ja polako spuštam loptu, ponovo mi naviru lijepa sjećanja i misli vezane za drage osobe koje sam ostavila dole.

Osim mojih, u Sarajevu su mi ostali mnogi dobri prijatelji i jedna jedina najbolja prijateljica.   Inače, moram naglasiti, da mi je od svih ljudi, rastanak sa mojom drugom užasno teško pao.

Danas je njen rođendan i danas smo se prvi put uživo čule.

Nisam pojma imala da će mi toliko teško pasti, kad se čujem s njom. Za ova dva i po mjeseca koliko sam u USA, toliko sam imala obaveza (i još uvijek ih imam) da se bukvalno, osim svojima i osim mailom, nikome nisam stigla javiti telefonom. Dakle kao što sam već rekla, večeras je bio prvi put, kada sam nazvala svoju drugaricu, da joj lijepo, ko insan čestitam rođendan.

Prvo je bila šokirana možda bolje zvuči iznenađena, onda se počela zahvaljivati kao da sam joj ja neko stran, kao kurtoazno hvala, pa se počela smijati i na kraju je jecala, da je ja bukvalno ništa nisam razumjela. I meni se stislo naravno, ali sam pokušala biti duhovita, što mi baš i nije pošlo za rukom. Na kraju smo obadvije plakale i ja sam se nekako uspjela smiriti, da taj razgovor privedem kraju. Poslije toga sam se osjećala kritično, ispuhano, sjebano nemam pojma kako da objasnim svoje stanje. Ne znam da li sam je uopće trebala zvati, da li sam je sjebala za njen rođendan, da li sam trebala...? nemam pojma. Ali samo znam, da bi mi bilo koja druga varijanta bila pravo glupa. Iako se nas dvije stalno čujemo mailom, msn-om i svim ostalim virtualnim načinima komuniciranja, telefon je sasvim nešto drugo. Ljudi dragi, ovo me baš nekako potreslo. Još uvijek ja sebi ne mogu doći i pored dvije velike čaše crnog vina koje sam popila, osjećam tu pustoš i tegobu u sebi.

Ja sad odoh spavati, barem pokušati spavati, a vama dragi moji želim dobro jutro:)

Ko mi još jednom kaže nešto protiv petka 13.-tog, eeeej taj je završio samnom:)hehehehhe

Ovaj petak 13.-ti, je bio moj prvi petak 13.-ti u USA. I bio mi je jaakoo sretan. Prvo, čitav dan sam provela hodajući po prelijepim mjestima i još jednom potvrdila koliko sam sretna što sam dospjela u ovaj grad i ovu državu. Ljudi dragi, ovdje je priroda fenomenalna. Bukvalno su prizori kao iz bajke. Ova slika što je prikačena, oduzela mi je dah. Vjerujte mi, još je ljepše u prirodi kad se vidi, ali maksuz smo zaustavili auto i ja sam stala nasred ceste da uslikam ovaj put. Neću vas peglati sa detaljima o bujnoj vegetaciji po planinama, prelijepim prizorima sa vodopadima kao iz slikovnica i fascinantnim pogledima na jezera ili ocean, ali moram reči da sam ja bukvalno ostala bez texta. Čitav dan sam hodala kao u transu, sa osmjehom na licu, pa mogu slobodno reči kao drogirana:))) I da potvrdim savršenstvo tog veličanstvenog petka 13.-og:), kada sam došla kući na sekretarici me dočekala poruka da sam dobilaaaa posaooo. JUUUHUUUUUUUUUUUUUUUU:)))

Mojoj sreći nema kraja:) Evo, tek je osvanula subota, moj dragi i ja se spremamo u nova osvajanja, našeg novog mjesta prebivališta:)

Ugodan ostatak dana vam želim. Pozdrav!

Već dugo razmišljam da promjenim izgled svog bloga. Kontam, kad sam već promijenila grad, državu, način života, zašto onda čekati sa blogom:))) I odluka pade baš na ovaj strašni petak trinaesti:)))

Kod mene je tek osvanuo, a kod vas polako ističe. Nadam se da vam je danas bio lijep dan, a mene tek očekuje:)))

Pozdrav!

Kao što sam Vam obećala u prethodnom postu, ovaj post vam prenosi moje impresije noćnih izlazaka u USA:) Naime, za ova dva mjeseca koliko smo u Americi, naravno i uz činjenicu da nismo počeli raditi, jako često smo odlazili u noćni provod. Noćni izlazak bi nam obično počinjao oko 21:00h. tj. 9:00 pm :) (na pisanje datuma i sati nikako da se naviknem:) odlaskom u jedan od restorana na laganu večericu, pa poslije toga bi krenulo obilaženje kojekakvih klubova i barova, a obično bi završili u nekom od irskih pubova sa svirkom uživo (i do sad smo fakat nailazili na bendove koji baš dobro sviraju).

Ono što je meni zaista bilo interesantno, je to, da ovdje nigdje ne služe alkoholno piće poslije 2:00 sata ujutro. Što si pio do 2:00 sata, pio si. Poslije nema:) Čak niti u samoposluzi iza 2:00 sata ne možeš kupiti alkohol. I da, još nešto interesantno, ovdje skoro sve samoposluge rade 24 sata :) Hm, mogu vam reči da je to nešto što bi mi odgovaralo i u Sarajevu:) Da sam mogla otići u Mercator, Velpro, Interex ili bilo koji tržni centar u 3:00 sata ujutro, u nabavku, da se moj dragi muž ne iznervira zbog gužve ili redova na kasama:) i da ta nabavka prođe bez svađe:) hehe Ja još uvijek ne mogu da prestanem sve živo porediti sa Sarajevom:)

E sad da nastavim sa noćnim izlascima po segmentima:) Dakle, prvo ide posjeta restorana i večerica:) E pa dragi moji, restorana ima kao u priči, uostalom kao i svugdje u svijetu. Mi smo uglavnom, svaki put išli na drugo mjesto, da pokušamo isprobati što više različitih kuhinja. Tako da se na našem meniju našlo razne hrane:), od raznih vrsta sushija, thai hrane, morske hrane (morski plodovi, razne vrste ribe, rakovi, školjke...) do američkih burgera, steakova i sl. E, što se tiče hrane, nešto mi se svidjelo, nešto ne, ali definitivno ostajem pri svom ubjeđenju da su naša, dalmatinska i italijanska kuhinja, najbolje kuhinje na svijetu. Barem što se mene tiče. To su tri različite kuhinje koje ja obožavam, i mogu milion godina živjeti ovdje ili bilo gdje drugo, nikada se neću navići na mješanje ukusa, tipa slatko i slano, gorko i kiselo i sl. Što se tiče hrane, ja zaista znam šta volim i nisam voljna za eksperimentisanje:) Što ja održi predavanje o hrani:)heheheh nemojte zamjeriti:) Što se tiče klubova, barova i pubova, to mi se jako dopalo. Ima svega. Na takvim mjestima baš možeš svašta vidjeti i mogu vam reči da je jako zanimljivo:)hehehe Muzika je uglavnom dobra i raznovrsna, naravno zavisi gdje odeš. Ako si u jezz baru, extra je. Ako si na nekom rock mjestu, isto je fenomenalno, baš dobra muzika. Ako si u irskom pubu, muzika je isto odlična, tako da što se toga tiče, nema problema. Za svakoga ima nešto, samo treba probrati. Što se cijena tiče i to je naravno različito, od mjesta do mjesta. U principu, ako ideš na neka opuštenija mjesta, tipa neki rock ili irski bar, gdje možeš stajati i plesati, gdje se pije piva u potocima i dere dobra muzika, to je skroz podnošljivo i dostupno uglavnom svima. A ako odeš u neki bar ili klub, gdje se sjedi, gdje je laganija muzika, gdje su svi napucani, e to je prilična zavala:) Ali dobro, treba i to probati. Što se tiče samog grada i ulica po noći, to je baš kao iz filmova. S obzirom da smo mi u velikom gradu, po ulicama ima svega. Bukvalno možeš svašta vidjeti, od beskučnika koji spavaju na klupama, do nekih bogataša koji dolaze u klubove sa nekakvim svemirskim vozilima, ma zaista zanimljivo. I mogu vam reči, da su mene prilično dojmili svi ti likovi, njihovo ponašanje, način na koji se zabavljaju i sve općenito. Uglavnom, poenta priče je ta, da ovdje baš svako može naći mjesto za sebe i potpuno uživati u izlasku.

To bi bilo to za ovaj put:), a slijedeći put ću pisati o prirodnim ljepotama ove moje nove države:) E to je zaista nešto posebno, to su prizori koji bukvalno oduzimaju dah:)

Želim Vam lijep i ugodan san (sad je kod vas skoro 1:00), vjerovatno većina već i spava:)

Nemam pojma odakle da počnem:) Tek sam se iz šestog puta uspjela registrovati, nekako me stid i priznati to:) Koliko dugo nisam bila online na svom blogu, password sam skroz zaboravila. Užas. Ali, pustimo to sad:)heheheh

Nego, da vam pričam:)) Zapravo, sada više ni ne znam, da li me moji dragi bloggerski poznanici posjećuju, ali napisat ću par rječi.

E pa dragi moji, kao što i sami znate prošlo je već puna 2 mjeseca od moje selidbe u USA i mogu vam reči da sam još uvijek jako zadovoljna i oduševljena svime što sam susrela ovdje. Relativno brzo smo uspjeli završiti svu potrebnu papirologiju (lične karte, vozačke dozvole, bankovne račune...) za normalan život i sada se sve kockice polako slažu same od sebe. Najviše od svega me fasciniralo to, što ovdje zaista ništa nije problem. Sad ja ne znam, da li se to baš nama potrefilo u datom momentu, ali mi bukvalno nigdje nismo ništa dugo čekali, niti smo naišli na otpor, drske iliti nadrndane službene osobe. Mislila sam možda se nađe neko drzak, kad vidi da smo stranci, ali zaista toga nije bilo. Naprotiv, svi su tako ljubazni, nasmijani, spremni da pomogonu i imaju bezgranično strpljenje za nas novopridošle:) To me fakat oduševilo, jer sam prije dolaska ovamo, morala izganjati hrpu papira u Sarajevu i tada sam proklela dan kada sam odlučila da bilo šta ganjam, jer su me naše službenice u općinama, sudovima i svim ostalim javnim ustanovama bukvalno dovele do nervnog sloma. Dakle, što se tiče tog birokratskog dijela, čista 10-ka amerikancima:))) Što se tiče stanovanja i to je odlično organizovano. Vrlo su jasni i precizni u tom segmentu i to je ono što je mene posebno dojmilo. Naravno, da sve ovisi od kvarta u kojem tražiš stan. Ali, neko prosjećan može za normalan iznos (mislim na ove uslove ovdje) iznajmiti super apartman sa svim potrebnim sadržajima.

Naravno, glupo mi je i spominjati da od potrepština svih vrsta (hrana, piće, odjeća, obuća, tehnika, nakit, gluposti...) ima na milion vrsta, od kvalitetnih do nekvalitetnih itd. Ma zapravo isto kao i kod nas, samo u puunoo puno većem omjeru, tako da ponekad dođem u fazu da mi je muka od svega:))), što je jako čudno za mene:)

A što se tiče noćnog života, e to je posebna priča. To je jedan od boljih dijelova priče o Americi:))), ali te detalje ću vam pisati neki drugi put:)

Sada je već prilično kasno i ja se polako spremam na spavanje a vama dragi moji bloggeri i bloggerke želim ugodan dan:)

Samo da se tuspasim:)) Tu sam ja i motrim vas, ali nemam vremena da pišem:)) Mjenjam život iz temelja, pa vam mogu reči da ima jako puno posla:))) Uglavnom sve ide u pozitivnom smjeru i na bolje naravno:))) To što me nema tu, ne znači da sam vas zaboravila. Tako dragi moji, ostajte mi dobro i zdravo!

Dragi moji, drage moje!

Evo mene, nakon dugo dugo vremena:))) Konačno sam se smjestila u svoju novu zemlju i svoj novi grad:) I mogu Vam reci da sam prezadovoljna:))) Prvi utisci su veoma pozitivni i mojoj sreći nema kraja:))) To svakako želim podjeliti i s vama dragi moji bloggeri:)))

Naravno da ima jako puno detalja i zanimljivih dijelova s moje putešestvije, ali o tome ću jednom drugom prilikom:)

Želim Vam ugodan ostatak dana!

Evo i mene malo:) Iako je kiša i hladno, ja se osjećam odlično zato što sjedim u toplom stanu, pijuckam jutarnju kaficu, da da JUTARNJU i uživam u svim sitnicama koje me okružuju:)) Naime, prestala sam raditi i za koji dan odlazim iz Sarajeva. Prilično sam uzbuđena, sretna i tužna istovremeno, ali tome dosta doprinose i moji najmiliji koji me obasipaju pažnjom:) Tek sam sad shvatila da značim mnogim ljudima i to me prilično ganulo:) U kući kao da je pala atomska bomba. Kofera, torbi, slika, uspomena, svega na sve strane, a ja sjedim u sredini i nemam pojma šta da spakujem, a šta da ostavim. Haos u kući kao što je haos u mojoj glavi:)))) Nije jednostavno ovo pakovanje:)))) Čitavo jutro me zovu dragi ljudi i evociramo uspomene, tužne i sretne momente iz naših života:) I zaista puno se stvari izdešavalo u posljednjih 10-ak godina:) Zato sam poželila da i Vas dragi moji bloggeri pozdravim još jednom, prije no što odem. Ali naravno, javit ću se ja kad se smjestim:)))) Uživajte i budite mi zdravi i sretni!

***

Odlazim, odlazim, ostavljam te, ali ne kao prije.

Ovaj put zauvijek, sad plači i nikad više ti neću doć'...

Evo mene, ali ne baš u najboljem izdanju:) Naime, jutros sam taaakooo ljuta, da to zapravo nije dobro ni za okolinu, a ni za mene. Grrrrr danas bi najbolje bilo svima da me se okane. Jednostavno ništa ne ide onako kako sam planirala. Ne ide niti krivim putem, već ide najgorim mogućim na ovom svijetu. Ljudi me razočaravaju iz dana u dan, i to je baš poražavajuće. Pa zašto? Zašto dragi ljudi, baš sad kada odlazim i kada sam Vas mogla imati u lijepom sjećanju. Nikako mi sve ovo nije jasno. Kao da su se svi urotili i lijepo potrudili da mi baš niti najmanje nije žao što odlazim iz svoga grada, strašno:( Ali bez obzira na to, vama dragi moji bloggeri želim lijepo i dobro jutro:)