PSIHOTERAPIJA

Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.



09.10.2012.

Povratak u stvarnost...

Sjedim u kancelariji i ne znam odakle da pocnem. Sav posao koji sam ostavila u cetvrtak, a koji je trebao biti odradjen u petak i ponedjeljak, ostao je da ceka mene. Gomila ljenguzih saradnika je nesto sto te zaista ruzno vrati u stvarnost. Sreca i veselje koje sam osjecala zadnja cetiri dana su neprocjenjivi. Prvo veliko slavlje je bila nasa 17-ta godisnjica, pa onda moj rodjendan, pa zivot kojim zivim... bas me opila sreca i ushicenje lijepim zivotom. Jednostavno sam se odlucila pocastiti luksuzom i dozvoliti sebi da se zanesem ljubavlju i srecom koja me okruzuje i za ova zadnja cetiri dana sam bukvalno zivjela kao princeza. Naravno tome su mnogo doprinijeli i svi moji dragi ljudi koji me okruzuju i koji su me tretirali kao princezu. Setnje uz okean, romanticne vecerice, pokloni, sreca, smijeh... sve se to ukomponovalo u divno provedeno slobodno vrijeme i dozvolilo mi da kazem po ko zna koji put La vita è bella! I onda ovo... Surova stvarnost. Ljenguzi, namrsteni saradnici, ljuti na sebe i sve oko sebe. Vrate te u surovu stvarnost i tresnu od zemlju da jednostavno sve ono lijepo sto se sinoc, jucer, prekjucer desavalo izgleda tako daleko... Kako bi bilo lijepo da covjek ima para i da ne mora raditi, pa da zivi sretno i svako malo izvikuje La vita è bella!

04.10.2012.

Sprema se oluja...

Ovi ovdje nisu normalni!!! Samo zato sto cu biti slobodna 4 dana, natovarili su mi gomilu novih projekata koje kao moram zavrsiti prije nego krenem na godisnji. Prvo i osnovno, ovo nije godisnji! Samo sam uzela petak i ponedjeljak slobodan i to sastavila s vikendom. Godisnji traje malo duze od toga. I nije problem sto imam posla jer ja to volim, ali je problem sto sad odjednom dolaze iz svih odjela i kao treba im nesto zavrsiti i jos do petka da bude gotovo. Ma nemoj. Sad sam pogledala opis posla Office Manager-a i nigdje ne pise da si glavni i odgovorni pomocnik svakom idiotu kojem je mrsko raditi njegov posao. Izgleda da ce neko danas osjetiti moj pravi bosanski karakter!

01.10.2012.

Happy October!

Danas je prvi dan mog najdrazeg mjeseca u godini i unatoc odvratnom ponedjeljku ja sam se probudila na desnu nogu, sretna i vesela! Dobro jutro vam zelim!!!

28.09.2012.

Kontranapad!

Nakon svakodnevne torture gospodje slon iznad nas, odlucih izvesti kontranapad. Cijeli zivot imam posebnu taktiku koja uglavnom uvijek uspijeva, osim ako je neprijatelj gluh. Naime, ja obozavam da pjevam. A posebno pjesme gdje ono moras glasno izvuci notu na kraju, tako da sam ne rijetko bila moljena, podmicivana raznoraznim poklonima od strane familije, muza, komsija da prestanem pjevati, ali NE. Ja ponosna dizem glas i svako malo odrzavam svoje samostalne koncerte. Sjetih se kako je jednom komsija Omer popizdio dok sam ja bila u fazi izvodjenja pjesama Josipe Lisac. Inace je komsija Omer samo slusao narodnjake i naravno razumijem da se covjeku nije dopao moj repertoar, ali nacin na koji mi je rekao da usutim, je apsolutno legendaran. Elem, ja sam pjevala pjesmu O jednoj mladosti, naravno sa svim visokim i niskim tonovima. Bilo je ljeto i po nesreci komsija, balkon je bio otvoren... I tako dok sam ja urlala: "tkoooo znaaaa mozda na mee ceka neki drugi sviiijeeett..." komso Omer je polulud zaurlao sa svog balkona:

"Nemoj kono hljeba ti vise."

Ja sam danima plakala od sege kad se sjetim Omera u potkosulji, iskolacenih ociju, polulud od Josipe Lisac... Bili su to dani :) Tako sinoc odlucih odrzati svoj samostalni koncert, da vidim kako ce kona iznad reagovati. Bila sam toliko fina da sam cak i muziku prilagodila ovom podneblju, pa sam izvela Summertime od Elle Fitzerald i I put a spell on you od Nine Simon. Elem, nisam cula nikoga vise. Moj muz misli da su se sve komsije iselile sinoc. Kako god ja sam imala mirnu i ugodnu noc! Happy Friday!!!

27.09.2012.

Mora da je do mene...

Citavo ljeto sam cekala da prestane renoviranje stana iznad nas, da se mozemo k'o ljudi naspavati i odmoriti jer majstori koji su radili taj stan apsolutno nisu normalni. Svo vrijeme sam imala osjecaj da dobacuju cekice jedan drugom, pa im cekic svako malo ispadne iz ruku. Elem, buka je bila nesnosna. Ja ters kakav jesam, ne bude mi mrsko pa zadnjih mjesec dana svaki put kad vidim kucepazitelja pitam ga kad ce ovi iznad zavrsiti. On mi cijelo ljeto daje neke lijeve datume, ko bice gotovi ovaj vikend, pa u srijedu je zadnji dan i tako... U neka doba ja skontam da mi vise ta buka ni ne smeta, valjda se navikla, nemam pojma uglavnom me ne nervira. Prosli vikend ulazim ja u zgradu, kad stoji kucepazitelj, razvuko kez od uha do uha samo mene ceka. Kaze, zavrsili ovi iznad stan i vec se useljavaju novi stanari. Zahvalim se ja njemu, al' kontam svejedno mi je sad ne smetaju mi vise. Jucer ja u dnevnom boravku malo prilegla poslije posla i osjecam kako tonem u onaj prvi san, jao kad je nesto puklo, imam osjecaj da sam do plafona skocila, ma ukocila se od straha. Razgledam oko sebe, sve izgleda normalno kod mene. Tako sjedim u krevetu, jos uvijek polusnena, kad opet taj zvuk, ista buka. Oslusnem bolje i konacno shvatim da neko iznad nas hoda. Ali isto kao da nije ljudsko bice. Kao da je slon ili tako nesto jako tesko. Slusam zvuk, ode u halu. Eto ga vraca se u dnevni boravak. Meni se slike na zidovima pomjeraju od vibracija. Kontam da sanjam, ali zvuk je jaci i jasno mi je da smo zaduzili slona iznad. Kod mene se sve trese u stanu. Osjecam sjeda tacno iznad moje glave i odjednom zavlada mir, tisina. Ali neka neugodna tisina, kao da se nesto sprema. Pogledam na sat vec je kasno, ustanem da se spremim za spavanje. Odlazim u spavacu sobu, opet tonem u san. Opet me isprestravljuju koraci slona, vekerica pokazuje sklopljene kazaljke 3:15... Neko misli na mene... Slon iznad ide u halu, nesto ga/je muci stomak. Svako malo trci u halu, bice da je pojelo nesto pokvareno. Kod mene se opet sve trese, nervira me... Moram ustati za koji sat da se spremim za posao. Razmisljam o majstorima, oni zapravo i nisu bili tako strasni. Buljim u prazno, nemam pojma sta da mislim o ovoj novonastaloj situaciji. Kazu da sam ja ters i da me sve nervira. Mozda je ipak samo do mene...

26.09.2012.

Joj sto ne mogu...

Najsmjesnije je kad cujes papanku kako kaze da su Rokeri s Moravu seljacka grupa, jer ona toboze slusa Azru, EKV, Elektricni Orgazam... Ma sigurno, tako i izgleda!!! Prvo, Rokeri s Moravu imaju tekstove koji ih mozda pogadjaju ili otkrivaju njihove namjere, pa su odmah naravno seljacka grupa. Ponukana juderasnjim susretom s' doticnom, poslusam par pjesama od Rokera s Moravu i evo sta jeda od njih kaze: "Celi svet naopacke neka se prevrne, al' u selo niki ziv ne moz' da me vrne..." I naravno nema sanse vratit papka odakle se dovukao. Drugo, do juce su svi ti papci slusati Lepu Brenu, Stoju, Cicu, Micu i tome slicno, a sad preko naci slusaju EKV, Azru itd. Ali ne bi to bilo ni toliko strasno da se oni samo obrazuju i slusaju, oni cak sebi daju za pravo da I zapjevaju. Tako sam juce cula papanku kako zavija Dzonijevu Graciju, a baca je na narodni melos pa mi je bukvalno doslo da povratim. Onda sam da ne bih povratila pocela konverzaciju s' doticnom i upitah je voli li Rokere s Moravu, ona gleda u mene pa kaze: "Fuj, oni su seljacine, ja slusam Azru I EKV." I jos pita mene da li sam ikad cula Graciju od Azre, kaze to joj je omiljena. Gledam je hladno i osjecam kako sam se najezila... Samo odmahnuh glavom i promrmljah: "Ja slusam Rokere s Moravu!" Joj sto ne mogu...

25.09.2012.

Alergija!

Danima kisem, nos mi curi, suze mi oci... Znam da sam alergicna na macke, prasinu, polen i cvjetanje, ali ne kontam sta je sad, nisam u blizini icega navedenog. Neku noc smo izlazili vani, tu su bili neki tzv. "prijatelji", sjecam se da su me nervirali. Jucer na poslu nisam prestala kihati. Vracajuci se s posla srela sam poznanika, inace je covjek doktor. Pozalim mu se na svoje zdravstveno stanje, objasnim mu simptome... kaze nije strasno, i sam boluje od iste stvari. Pitam kako se zove bolest i ima li joj lijeka. Kaze da sam alergicna na glupane i da moram kontrolisati u kakvim se krugovima krecem. Pri rastanku se rukujemo, on jos jednom ponovi: "Nema posebnog lijeka, samo paziti u kakvom se drustvu kreces." Nisam uvijek u situaciji da biram drustvo. Recimo upravo sada se spremam na posao i tu nemam izbora, glupane ne mogu izbjeci. Mozda da ih nazovem i kazem da sam bolesna...

24.09.2012.

Jesenji ponedjeljak!

Nakon prelijepog vikenda, punog uzivanja, dobre klope i raznovrsne cuge, opet dodje ponedjeljak. I to ne bilo kakav ponedjeljak, vec prvi jesenji ponedjeljak u ovoj godini. Ne volim biti mrzovoljna, ali ne mogu si pomoci kad su u pitanju ovakva jutra... Koliko volim petak toliko ne volim ponedjeljak i koliko god se trudila da nadjem nesto pozitivno u ovom jutru, nekako mi ne polazi za rukom. Pisuci ovaj zadnji dio recenice upravo skontah da ima nesto pozitivno u jesenjem jutru. Zapravo nema nista ljepse od jesenjih boja i mogucnosti oblacenja u jesenjim danima. Jensen mi dozvoljava umotavanje u omiljeni maslinasto zeleno-zuti sal, dobre stare braon cizme, kratku crnu vunenu jaknicu i crne farmerke koje se mogu lijepo ubaciti u cizme bez da izgledaju smjesno! Upravo rjesih svoju jutarnju moru (sta obuci danas), a i nadjoh nesto pozitivno u ponedjeljku! Dobro vam jutro zelim!

21.09.2012.

Petak!

Od kako znam za sebe uvijek sam se radovala petku. Dok sam isla u osnovnu skolu zbog vikenda, dugog spavanja, igranja do besvjesti... Kad sam malo porasla, opet zbog vikenda, dugog spavanja, izlazaka... Kada sam kao postala velika, zbog zavrsteka radne sedmice, opustanja i ispunjavanja svih sitnih zelja za koje se nema vremena tokom radnih dana.

Zadnjih 5-6 godina, svaki vikend mi se pretvori u mali godisnji odmor u kojem apsolutno uzivam u svakom momentu. Od malo duzeg leskarenja, duge kafe i dorucka do lagane setnje i odlaska brodom do susjednog otoka, te ukusnih obroka u omiljenim restoranima sve se skupa pretvori u malu festu.

A petak je dan koji te uvodi u taj dvodnevni dernek i zato je PETAK moj omiljeni dan.

Covjeku zaista malo treba da bude sretan!!!

Dobro vam jutro dragi bloggeri!

19.09.2012.

Vekerica!

Ponukana pitanjem svog starog druga bloggera, odlucih napisati post o satu. Naime, jucer sam pisala kako kad sat ponce zvoniti i probudi me, ja ga opalim nogom da prestane. Naravno to meni zvuci apsolutno normalno, ali kada sam procitala pitanje da li iz sna pravim piruete da bih ugasila zvonjavu, shvatila sam da fakat sega zvuci. Ne, ne pravim piruete iako sam rodjena balerina :)) hehe Citav moj zivot, sat mi stoji na nocnom stolicu pored glave, uha... Gdje mu je i mjesto, zar ne? I citav moj zivot, taj isti sat me traumira kada pocne zvoniti ujutro. Dok sam bila mladja i isla u skolu nista me nije moglo probuditi do vekerice, a taj ludjacki zvuk je budio ne samo mene vec tri sprata ispod i iznad mene. Imala sam cak i situacija kada su mi komsije poklanjale novi, lijepi, digitalni sat, kojem je alarm vjerovatno prijatnijeg zvuka, ali ja sam ostala vjerna svojoj vekerici. Tako su godine prolazile i ja sam svoju vekericu nosala gdje god sam se selila. Tako moja vekerica stize i u Ameriku. Nekako mi se cini da je ovdje malo glasnija... Ima jedno godinu dana kada me tako prepala zvonjava sata i dok sam ga pokusavala ugasiti, izudarala sam sve po nocnom stolicu, prevrnula casu vode, udarila se u ruku, izvrnula lampu, a vekerica je jos uvijek zvonila. E tad mi je sinula genijalna ideja. Spustiti vekericu na pod blize nogu, tako kad zazvoni ja samo izbacim nogu i opalim vekericu da usuti. I evo vec godinu dana to radi fenomenalno. Ja je cujem, al' kao negdje u daljini tek dovoljno da me probudi, a ne izludi odmah na sabahu.

Dobro jutro vam zelim!


Noviji postovi | Stariji postovi




<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


LOGO BLOGA

PSIHOTERAPIJA


MOJI PRIJATELJI

Gracias a la Vida
Šućmurasti Biser🌈
blob
PonekadPomalo
Rahat No More
U urbanoj sahari života
It's all in your head, Elena.
Svedska Hanuma
DRAGI B(l)ože...
Bosanski život
The Dewd's
Leteci Holandjanin
Duh Koji Hoda
Mjesečevi Prsti
Raskecani sekreti uma
hadzinica
Kafana kod dva vrapca
Aime Sati
Backpacker
Tišina
propali fudbaler
mama
posveћeno жrtvama dlakavih жena
Corto Maltese
shizika
Koko Kokano
... by Tratinčica
DEVER DUNYA
Sretna i zadovoljna .....
Zijan-ćerka
VATAN
Pisma mome djetetu
photo.factory
la cucaracha
Kud nisam guzonjin sin
Princeza nekog drugog svijeta
Lutkina Kuca
Tea Party
Mjesečarenje
Morska sol
luda trka za srecom
bosanka u Aziji Pacifik
Otkud ti to
Lepa do bola...
SLATKI DRHTAJ TIJELA
glumacmostarski
My whole world
little bit of ... ®
Švancvald Klinik v 3.0
PLJUVAONICA
više...


MOJI LINKOVI
















BROJAČ POSJETA

59703